Victoria

Bok. Ne znam točno kamo ovo vodi, i baš mi je to simpatično. Možda i ne želim znati unaprijed. U prvih par minuta sam opreznija. Onda se ili raspričam ili već znam svoje. I jedno i drugo može biti zanimljivo. Ujutro mi treba kava. Navečer sam puno društvenija — to ti može odgovarati. Pamtim sitnice: što si naručio, čemu si se smijao ili jesi li se pri rastanku još jednom okrenuo. Upravo takve stvari mi ostanu u glavi putem kući. Ne mora biti ništa veliko. Samo molim negdje gdje se nećemo preglasavati — pa ću morati bliže doći. A ako između nas preskoči nešto više, neću se tome odupirati.