Tatiana

Bok. Kad mi netko sjedne, mogu pričati bez prestanka. I nisam teška za uvjeriti da ostanem duže. U početku sam mirnija, a poslije se raspričam i ponekad me netko mora zaustaviti. Ili ne mora. Na fotografijama se ne volim praviti ozbiljnom. To mi ionako ne traje dugo. Pogotovo ne uživo. Prva kava može biti kratka. Druga već ovisi o nama — i koliko duho hoćemo ostati sami. Čista košulja i lijepe ruke dvije su stvari koje primijetim gotovo odmah. Pogled koji se zadržava primijetim još brže. Obično dođem na vrijeme. Samo zadnjih pet minuta prije izlaska trčim po stanu. Dovoljno je napisati normalno. Za ostalo ćemo lako.